Home Вести Балкан Sad je i ćirilica hrvatska baština?!

Sad je i ćirilica hrvatska baština?!

1464

Naučni skup „Hrvatska ćirilična baština” u Hrvatskoj akademiji znanosti i umetnosti (HAZU) predstavlja poznatu staru ideju Hrvata da je sve što je srpsko u stvari njihovo, ocenio je srpski lingvista Miloš Kovačević.

Kovačević je rekao Srni da je čitava logika u vezi sa književnim jezikom Hrvata „okrenuta naglavačke”, s obzirom na to da je poznato da se počeci srpskog književnog jezika vezuju za ćirilicu, jer je prvi spomenik na narodnom jeziku povelja Kulina bana pisana ćirilicom.

„Budući da Hrvati smatraju da sve počinje od njih, oni ne bi da se odreknu početaka pismenosti i žele da pokažu da je to njihovo ´povijesno pismo´ – drugačije rečeno, da je ćirilica počela od njih, a da su je kasnije preuzeli Srbi”, rekao je Kovačević.

Prema njegovim rečima, odnos Hrvata prema ćirilici je poznat, jer je ona apsolutno identifikovana sa Srbima kad god je trebalo pokazati šta nije hrvatsko, odnosno šta je trebalo proterati iz Hrvatske.

Kovačević je dodao da do sada u srpskoj naučnoj javnosti nije bilo reakcija na ovaj skup, ali da ne veruje da ih neće biti.

„Ne verujem da je na skup pozvan iko iz Srbije niti iko iz BiH ko predstavlja srpsku lingvistiku, mada mislim da, s obzirom na to koliko je srpska filologija jedinstvena, može da se desi da i to prođe bez ikakvog odgovora”, rekao je Kovačević.

Na međunarodnom naučnom skupu „Hrvatska ćirilična baština” povodom 500 godina od štampanja knjige „Dubrovački ćirilski molitvenik” u Hrvatskoj akademiji znanosti i umetnosti učestvuje 25 stručnjaka iz Hrvatske i BiH.

Predsednik HAZU Zvonko Kusić naveo je da je hrvatska ćirilična baština „svesno ili podsvesno bila potiskivana” dok je akademik Stjepan Damjanović ukazao da je od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatske teritorije stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo i ćirilicom, bez objašnjenja da li su Srbi bili navedeno stanovništvo.

Akademik Anica Nazor rekla je da se u predgovoru „Dubrovačkog ćirilskog molitvenika” u izdanju Srpske kraljevske akademije iz 1938. godine ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se ističe da je napisan „zapadnom ćirilicom”, koju su redovno upotrebljavali katolici i muslimani. (Srna)